Učitavanje

Unesite za pretraživanje

Nova Varoš Novi Pazar Politika Priboj Prijepolje Sandžak Sjenica Srbija Stavovi Tutin Vijesti

Pet godina u Skupštini: Marketing bez konkretnog proizvoda

Share

Obraćanja Muamera Zukorlića u Skupštini liče na pokušaj naučno neostvarenog ali vještog retorika, da ubjedi javnost da jeste akademik, a kako ga oslovljavaju oni koji baš i nemaju pojma šta ta riječ zapravo znači.

Koliko god se trudio, uvježbavao nastupe kod kuće i ispred ogledala, on je kod javnosti i u Srbiji, ne samo u Sandžaku, ipak samo još jedan u nizu Rističević, još jedan Kebara ili još jedna Pilja.

Još jedan dakle, Vučićev tapšač.

No, nakon pet godina u srpskom parlamentu, Muamer Zukorlić je jučer prvi puta rekao neke stvari za koje se ne može reći ni da su uobičajene isprazne tlapnje kvazi-akademika, a nije u pitanju ni veličanje Vučićeve velikosrpske vlasti, u čemu često stigne i prestigne i najglasnije Vučićeve botove.

Navodeći dva slučaja, ubistvo srpskog policajca 2012. godine, za šta je osuđen Fahrudin Mavrić i to na maksimalnu kaznu od 30 godina, kao i slučaj ubistva dječaka Fahrudina Skarepa iz 2017. godine, a za šta je ubica, inače srpski policajac, osuđen na pet godina zatvora, Zukorlić je primjetio drastičnu razliku u izrečenim kaznama:

– Dakle, imamo ovu drastičnu situaciju gde imamo na jednoj strani ubistvo policajca od strane građanina, na drugoj strani ubistvo građanina od strane policajca, šest puta razlika u izrečenoj kazni, kazao je Zukorlić, a onda spomenuo i izostanak procesuiranja slučaja pogibije Ernada Bakana.

Spominjanje ovih bolnih rana Sandžaka, svakako da u samom Sandžaku opravdano nailazi na odobravanje i podršku. Zato i treba pozdraviti taj dio jučerašnjeg obraćanja ovog predstavnika Vučićevog režima.

Kamberi dostojanstveno, Zukorlić ustao na noge i aplaudirao Vučiću

Istina, Zukorlićeve zamjerke na ove slučajeve su bile u kontekstu korupcije u pravosudnim i policijskim organima, iako to nije najbitniji momenat.

Naime, nema sumnje da je zločin ubistva mladog Skarepa potaknut nacionalnom mržnjom, štaviše i u sklopu organizovanog višedecenijskog državnog terora.

Istražni i sudski procesi u oba slučaja, Skarep i Bakan, pokazuju da se u srpskoj državi životi Bošnjaka tretiraju kao manje vrijedni, pa je to primarni aspekat koji treba istaći kada se govori o tome, a ne korupcija.

Nema naravno sumnje da se i kroz ove bolne i tužne priče može govoriti o korupciji, kao i inače kada je riječ o srpskom pravosuđu i sigunosti, ali ipak je je korpucija ovdje sekundarni aspekat.

Također, Zukorlić vrlo često govori o korupciji, ali nekako to uvijek bude u sklopu nekih Vulinovih “obračuna sa korpucijom”, pa je opravdano i izraziti sumnju u Zukorlićevu iskrenost.

Zahvaljivanjem režimu, gazi po mrtvima (video)

U svakom slučaju, iako znamo da je riječ o izbornoj godini, iako znamo da zapravo pripada vlasti i to krajnje predano joj služeći, a upravo ta vlast snosi punu odgovornost za oba zločina i njihovo (ne)procesuiranje; iako zanemaruje bitne aspekte u tome i skriva ih iza korpucije, a da bi zaštitio svoje šefove zapravo; ipak je riječ o nečemu što treba pozdraviti.

Ako ništa drugo, možda će Muamer Zukorlić podsjećanjem samog sebe na te dvije tragedije i kroz njih, uvidjeti svu pogubnost svojih poniženja.