Nekada uzdisao: ‘I ja bih lako da imam Rasima’, SADA GA NAŠAO U SREBRENICI!?

Još 2012. godine je Milorad Dodik, poznati krijumčar ikona, na jednom mitingu u Beogradu, otkrio velikosrpsku agendu pronalaženja privatnih Bošnjaka preko koji će ostvarivati svoje ciljeve.

Rezultati te agende i višedecenijskog djelovanja Rasima Ljajića, sada 2021. su više nego jasni svim građanima Sandžaka, za šta će mnogi ocijeniti da je “dockan-pamet”, ali ipak ima mjesta i z optimizam da se sve zle posljedice mogu odstraniti ukoliko se ubrzo odstrani i imenovani uzrok.

Što se Dodika tiče, njegovom uzdisanju za Rasimom, kada je pred prepunom Arenom emotivno uzviknuo; “I ja bi’ lako u Bosni da imam Rasima…”, je izgleda došao kraj.

Jučer je u Srebrenici pronašao Salka Tursunovića.

Naime, nakon bespravne smjene Ćamila Durakovića, ostalo upražnjeno mjesto predsjednika Skupštine Općine Srebrenica, koje po zakonu pripada predstavniku Bošnjaka.

Kako “trgovci” ikonama na nivou države Bosne i Hercegovine bojkotuju organe i to zbog zakona o zabrani negiranja genocida, tako je ovdje bila prilika da se na nivou ove općine izvrši bojkot i pritisak, ovog puta iz potpuno drugačijih povoda – za zaštitu pravnog poretka.

Podsjećamo, smjena Ćamila Durakovića je inače inicirana nakon njegovih prijava i tužbi upravo protiv negatora genocida.

Za upražnjenom foteljom smještenom u gnijezdu genocida, kao i Rasim Ljajić iz Sandžaka, poletio je Salko Tursunović iz Srebrenice.

Tako je još jednom dokazana istina, da je za Bošnjake, narod nad kojim je počinjen genocid, još veći problem ipak izdaja sitnih duša, koje su za beskorisne mrve spremni izdati prošlost, sadašnjost i budućnost svog naroda.

Koliko su te mrve zaista bezvrijedne, govori i prošlogodišnje “isticanje roka” Rasimu Ljajiću, ali to nije bilo od koristi i pouke Salku Tursunoviću. Na njegovu žalost.