Gusinjski kraj je bio privlačan za naseljavanje još u prahistoriji. O tome svjedoče tri arheološka nalazišta u bližoj okolini Gusinja. Jedno nalazište je na planini Valušnici, na oko 1700 m nv, gdje je u dolini jednog potoka otkriven primitivni crtež na jednoj kamenoj ploči. Linijama urezanim u ploču, crtež prikazuje majku sa djecom u naručju, a pored nje je prikazano više ljudskih figura.Gusinje se spominje se još u XIV vijeku kao karavanska stanica na putu: Dubrovnik – Kotor – Skadar – Peć – Carigrad. Kroz naselje je tada prolazio veliki broj trgovaca i pratilaca karavana, te je ono bilo veoma živo. U osmansko doba bilo je centar Gusinjske nahije i imalo razvijene upravne, zanatske i trgovačke funkcije. Uspostavljanjem granice sa Albanijom, početkom XX vijeka, Gusinje sa okolinom je postalo periferan i izolovan kraj, što je uticalo na slabljenje njegove ekonomske moći. To je trajalo sve do posljednjih decenija XX vijeka, kada je došlo do izvjesnog oživljavanja njegove privrede, posebno industrije, zanatstva i trgovine. Karakteristično je po svom urbanom jezgru i kamenim kulama od kulturno-historijskog značaja (Balića, Čekića, Radončića kula). Otkriveni ostaci vodovoda i kanalizacije iz rimskog doba ukazuju da je Gusinje vrlo staro naselje. Naziv Gusinje pored etimologije i propovijedanja (usmeno sjećanje), najvjerovatnija je verzija vezana upravo za geografski položaj. Najveće migracije iz ovih krajeva desile su se 1914, 1919, 1925, 1933, 1936 ka Turskoj i Albaniji i od 1945 – 2003 ka Podgorici, Peći, Prištini, Skoplju, Sarajevu, Zapadnoj Evropi, Americi. Kao upravno-administrativni centar šire oblasti, Gusinje je imalo značajnu ulogu kroz historiju. U drugoj polovini 19. vijeka Gusinje postaje centar istoimene kaze. Gusinjska kaza je od 1862. do 1878. godine obuhvatala sva sela Plavsko-gusinjske oblasti i varošice Plav i Gusinje. Ona je jedno vrijeme bila u sastavu Novopazarskog sandžaka. Od četvrte decenije 19. vijeka , kada su ukinute kapetanije, osmanska vojska se povukla iz Gusinja, pa se Gusinjska kaza od tada sama o sebi brinula, kao neka autonomija sa samoodbranom, U njoj su građani bili oslobođeni služenju osmanske vojske. Ovdašnja kulturna baština potiče iz različitih perioda, počev od prahistorije do današnjih dana. Ima tragova iz paleolita i neolita, iz antičkog i rimskog perioda, ali su oni slabo sačuvani.