Deset beba rođeno na Dan Sandžaka u Pazaru – SDA uručila simbolične poklon majkama

Deset beba rođeno na Dan Sandžaka u Pazaru – SDA uručila simbolične poklon majkama

Povodom obilježavanja Dana Sandžaka i međunarodnog Dana djeteta, 20.novembra, Organizacija žena SDA Sandžaka posjetila je novopazarsko porodilište i svim majkama, koje su baš na ovaj blagdan donijele na svijet još jedan život, uručila simbolične poklone.

Sretnim majkama se obratila i članica Organizacije žena SDA Sandžaka, doktorka Hanadi Hajdinović i tom prilikom, između ostalog, izjavila: “Čast nam je što smo prisutne ovdje, prije svega, kao majke, na mjestu gdje se rađa novi život i želimo vama i vašoj djeci zdravlje i blagostanje i da im haira vidite i vi i naša zajednica”.

Inače, na ovaj dvostruki blagdan u Novom Pazaru rođeno je čak deset beba, od toga, tri dječaka i sedam djevojčica.

Ifeta Radončić preselila na Ahiret

Danas je na ahiret preselila Ifeta Radončić, predsjednica Skupštine grada Novog Pazara i visoki funkcioner SDA Sandžaka.

Rahmetli Ifeta Radončić je obavljala važne stranačke funkcije, a 2012. godine na listi SDA Sandžaka izabrana je za narodnog poslanika u Skupštini Srbije.

Ifeta Radončić, diplomirani ekonomista, rođena je 1955. godine u Sjenici. Završava Gimnaziju u Sjenici, a potom Ekonomski fakultet u Beogradu, smjer ekonomske politike i planiranja.

Radni odnos započinje kao profesor ekonomske grupe predmeta u OC „Zenun Hasković“ u Novom Pazaru (1978-1982). Od 1982. do 2002. godine radila je u opštini Novi Pazar, kao šef odsjeka za društveno planiranje.

Od 2002. do 2007. godine radila je kao načelnik Odjeljenja za privredu, finansije i razvoj opštine Novi Pazar. Od 2007. do 2009. godine, kao načelnik Uprave za naplatu javnih prihoda opštine Novi Pazar.

Od 2010. do 2011. godine radi kao inspektor terenske kontrole u Upravi za naplatu javnih prihoda grada Novog Pazara.

Od 2011. do 2014. godine obnašala je funkciju pomoćnika direktora Kancelarije za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja Vlade Republike Srbije.

Od 2014. do 2016. godine radila je kao inspektor naplate u Gradskoj upravi za naplatu javnih prihoda grada Novog Pazara.

Aktivno je učestvovala u realizaciji brojnih projekata i osnivanju nekoliko bitnih institucija u Sandžaku, kao što su Agencija za ekonomski razvoj Sandžaka (SEDA), Turistička organizacija u Novom Pazaru, Novopazarski sajam tekstila, Carinska ispostava u Novom Pazaru i druge.

Za predsjednicu Skupštine grada Novog Pazara izabrana je 10. aprila 2017. godine.

Rahmetli Ifeta Radončić je osoba koju su svi izuzetno cijenili i čiji gubitak je nenadoknadiv za cijeli Sandžak.

Dženaza rahmetli Ifeti Radončić obavit će se danas, petak, 1. novembra 2019. godine sa džume namaza u Novom Pazaru u Stambol džamiji.

Dr. Sulejman Ugljanin: AKO NEKO IMA NEŠTO BOLJE OD SPECIJALNOG STATUSA NEKA PONUDI (Video)

Dr. Sulejman Ugljanin: AKO NEKO IMA NEŠTO BOLJE OD SPECIJALNOG STATUSA NEKA PONUDI (Video)

Obraćajući se prisutnima na seminaru “Sandžak – odgovor za budućnost”, dr. Sulejman Ugljanin se dotakao i onih koji osporavaju Platformu, bez da jasno ukažu šta je konkretno u njoj sporno. Također, osporavatelji Platforme i ne nude ništa bolje.

“Dobili ste rješenje”, kazao je Ugljanin obraćajući se predstavnicima srpske vlasti, “ako ima Bošnjaka još, a ima političkih stranaka, neka ponude rješenje”, objasnio je i dodao da će se Bošnjaci lahko složiti oko eventualno boljeg rješenja, ukoliko naravno, bilo ko i izađe sa nekim prijedlogom.

 

Ideja velike Srbije nije mrtva, na tome se i danas radi

Džemil Hodžić, pokrenuo je sajt “Sniper Alley” s ciljem pronalaska ratnih fotografija, ali i fotografija svoga brata Amela koji je ubijen u Sarajevu

Kad je rat počeo ja sam imao devet godina, a brat je imao 13. Živjeli smo u Sarajevu. Prisjećajući se djetinjstva iz rata ne znam da li se mogu sjetiti neke veće tragedije ili neke traume koja je ostavila ožiljak – počinje svoju priču za Danas Džemil Hodžić.

Foto: Privatna arhiva

„Moguće da sam još uvijek bio samo dijete i nisam se toliko obazirao na neke stvari. Dajdža mi je poginuo 1993., komšija, prijatelji iz razreda. Smrt je bila oko nas, stalno tu. Jedno je kad ste prisutni i kad vidite krv, čujete vrisku, plač. Takvi doživljaji ostave traga“, priseća se Hodžić.

Povod za razgovor sa Džemilom je sajt „Sniper Alley“ (http://sniperalley.photo/bs/) koji je nedavno pokrenuo s ciljem pronalaska ratnih fotografija, ali i fotografija svoga brata Amela koji je ubijen u Sarajevu.

– Mama je radila u bolnici, a otac je bio na liniji. Meni je to izgledalo kao da su uvijek odsutni, bar jedno od njih. Zato je stariji brat imao ulogu oca, imao je mene kao odgovornost. Moram reći da je to znao dobro iskoristiti. Ja bih išao po vodu, cjepao drva, ne uvijek, ali znatno više od njega sam radio po kući. On je bio moj autoritet, moj uzor, ponos, kao što mi je govorio otac: „Kad mene nema, Amel ti je sve, on ti je ja“. Sve do 1995. godine rat je na neki način bio kao neka velika ekskurzija, ništa nije bilo bitno. Ima škole, nema škole. Rat je. I kad ste gladni nikom ništa, svi su gladni. Bili smo podjednako izloženi patnji, pa je bilo svejedno – priča nam Džemil.

Seća se 3. maja 1995. godine. Bila je sreda, sunčan dan, „primirje, ako je to tada uopšte postojalo“.

– Ja sam se sa svojom rajom igrao klikera, a brat je igrao tenisa. Ljevica, izrazito jaka ljevica. Dok je čekao prijatelja da dohvati lopticu, bio je na momenat na čistini, izložen snajperisti sa ‘Špicaste stijene’. Jedan hitac u prsni koš. Taj zvuk i dan danas čujem, jeziv, strašan, tako bučan da je sve zanijemilo od praska. Ni sam ne znam kako sam otrčao do mame da joj javim, nazvao sam hitnu i donio joj deku da ga umotamo. On je već bio na podu, par koraka od kuće. Valjda je pokušao hodati, možda 20 metara, ali na izmaku snage samo je pao i na krilu naše majke izdahnuo. Mama je pokušavala da ga spasi, davala je umjetno disanje, znala je da je kasno, ali majka kao majka nije odustajala. Sjećam se da je prije hitne stiglo neko auto i da smo otišli u bolnicu. Doktori su rekli da nije bilo spasa čak i da su oni bili tu kad je pogođen. Sijač smrti kako su ga zvali, zloglasno snajpersko gnijezdo sa ‘Špice’. Dan kada je moje djetinjstvo prekinuto. Dan kada je Amel ubijen, a imao je samo 16 godina i 55 dana, igrajući tenisa. Pišljivog tenisa. Treba li još neki drugi razlog zašto nikad nisam gledao Đokovića, a kamo li navijao za njega – kaže nam Džemil.

Upitan da nam kaže nešto o pokretanju sajta, naš sagovornik odgovara da ideja o Sniper Alley postoji već neke tri godine, „možda i više, rekao bih podsvjesno“.

– Ta neka konstantna želja da nađem bilo koju fotografiju iz rata i tog perioda me natjerala na traženje slika po raznim stranicama, kako nekih amaterskih tako i onih oficijelnih medijskih servisa kao Reuters, Epa, Getty. Primarna ideja stranice nije bila ‘Moja priča’ (http://sniperalley.photo/my-story-bs/) i moja tragedija, ali u procesu kreiranja projekta došlo je do toga da ako želim da prezentujem i pokrenem nešto, onda sam ja taj koji mora prvi početi. Kroz ovaj projekat i svoju priču sam inicirao traganje za slikama ne samo mog brata već i svih ostalih koji su preživjeli rat i koji dijele sličnu ili goru sudbinu. Mnogi nemaju slika iz rata, možda čak ni jednu. Vjerovatno to i ne spominju ili ne razmišljaju o tom periodu na taj način pošto su su živi i to im je dovoljno kao ‘uspomena’. Nažalost ima porodica koje su izgubile i one slike što su imali od prije rata – navodi naš sagovornik.

Prema njegovim rečima, cilj projekta je da se nađu ratne fotografije i da se napravi baza podataka, sa imenima, datumima, da se sve to sačuva od zaborava. Što se tiče kontakata u vezi nekih priča ili fotografija iz rata, Džemil kaže da je do sada dobio jednu priču koja je u fazi izrade.

– Ova priča je ponovo povezana za moga brata. Naime, poslao je naš rođak iz komšiluka koji je odrastao sa mojim bratom. Meni je posebno draga, ima nekih detalja i sitnica koje nikad nisam znao. Ponovno sam bio u tom vremenu, zamišljao ga, pokušao da ga čujem. Ti njihovi momenti provedeni skupa su mene do suza doveli, rekao bi neko naizgled nebitna i kratka priča, a za mene jedan novi ugao iz bratovog života. Volio bi da je to podijelio prije, da mi je ispričao više o njemu. Ja sam svjestan da je teško pisati o ovakvim stvarima, to je razumljivo, znam i sam iz svog iskustva. Iskreno se nadam da kada objavimo ovu i druge priče koje budu pristizale, i kad i ostali vide sadržaje i koncept projekta, da će se lakše otvoriti i podijeliti svoje iskustvo.

Upitan da li mu se javio neki fotograf iz ratnog perioda, Džemil kaže da je uvek u kontaktu sa nekim od fotoreportera.

– Na spisku ih trenutno imamo 110, javljaju se, žele pomoći, kao što su tada u ratu pomagali, isto tako žele da pomognu i sada. Mnogi su vezani za ovaj grad i za ovu državu, kako profesionalno tako i lično, emotivno. Većina njih ima svoje projekte i dnevne zadatke, dosta putuju, tako da ni ja ne želim da im dosađujem. Imam dosta slika koje još nisu postavljene na stranici, za mnoge nemam prava i dozvole. U narednom periodu će povremeno biti postavljeno novih galerija i od drugih fotoreportera. Cilj nam je da svi budu prisutni u bazi, pa makar to bilo sa jednom fotografijom – kaže Džemil.

Na naše pitanje kako je region do[ao do toga da svaka strana, bilo BiH, bilo Hrvatska, a posebno Srbija, štiti svoje ratne zločince i ne priznaje zločine koje je počinila, a ne do suočavanja s ratnom prošlošću i pomirenjem, Džemil odgovara da je to jako komplikovano pitanje i trebalo bi baš dugo za neku smislenu analizu.

– Mislim da je to pitanje ideologije. Ideja velike Srbije nije mrtva i na tome se i danas radi, nema napretka, budućnosti i pomirenja ako naše komšije, pa i susjedi, razmišljaju o nama kao o nezavršenom i neostvarenom projektu. Kakvi god bili zločini od strane Armije BiH oni se danas ne veličaju i ne slave. Večina počinitelja je osuđena i na osnovu toga nisu u javnosti predstavljeni kao heroji, dok se to isto ne može reći za Hrvatsku i Srbiju. Uzmite samo primjere Praljka i Mladića ili Šešelja koji je imao million glasova na izborima. I na kraju krajeva, postoji ustaška i četnička ideologija kao registrovani pokreti i nešto što je opšte prihvaćeno u određenim krugovima, dok sa bosanske strane imate zlatne ljiljane pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti. Očito neki i ne žele da se suoče sve dok u 2019. godini, u Srbiji, imamo službene izjave tipa: „Da se mi ne bi trebali stalno vraćati na nesporazume iz prošlosti.” Za nekoga je genocid i masakr nesporazum – zaključuje Džemil Hodžić.

DANAS.RS, JELENA DIKOVIĆ.

Predsjednica dr. Jasmina Curić na Danu Bošnjaka u Sarajevu

Predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća, predsjednica dr. Jasmina Curić i sekretar Mirza Hajdinović, učestvovali su u nizu svečanosti u Sarajevu, upriličenih povodom Dana Bošnjaka.

Dan Bošnjaka se obilježava na godišnjici održavanja Prvog bošnjačkog Sabora održanog 1993. godine, kada je donešena odluka o vraćanju povijesnog nacionalnog imena i neprihvatanja rezultata agresije na Bosnu i Hercegovinu.

BNV je 24.06.2019. donijelo odluku da se ovaj dan ustanovi kao nacionalni blagdan.

 

MILIONI IZ BUDŽETA ZA KORUMPIRANE POLITIČARE TREĆEG SVIJETA – ZA “POVLAČENJE PRIZNANJA”

Ministarstvo vanjskih poslova Kosova optužilo je Vladu Srbije da nudi mito u zamjenu za povlačenje priznanja Kosova, navodi portal Slobodna Evropa u dužem tekstu.

Nakon pisanja centralnoafričkog portala o aferi u koju su upletene ministarka vanjskih poslova Centralnoafričke Republike (CAR) Silvi Baipo Temon i „specijalni savjetnik ministra spoljnih poslova Srbije“.

tekstu centralnoafričkog portala „Corbeau News Centrafrique” od 25. avgusta navodi se da se “specijalni savjetnik ministra vanjskih poslova Srbije, “izvjesni Vladimir” sredinom jula 2019. godine u Parizu sastao sa ministarkom vanjskih poslova Centralnoafričke Republike Silvi Baipo Temon i tom prilikom joj “nudio 200 miliona centralnoafričkih franaka (350.000 evra) u zamenu za notu o povlačenju priznanja Kosova”.

Slobodna Evropa dalje navodi da je riječ o Vladimiru Cizelju, a pozivajući se na Ministarstvo vanjskih poslova Republike Kosovo. Ime Vladimira Cizelja, koji je inače državljanin Slovenije, prati više afera u Srbiji. Njegovo ime spominje se u takozvanoj aferi „Kofer“ iz 2006. godine i u brojnim drugim.

Spomenuti centralnoafrički portal navodi da je šefica diplomatije odluku o “povlačenju priznanja” donijela samostalno bez konsultacije sa državnim zvaničnicima i institucijama, pa ni sa samim predsjednikom Republike, a navodi se i cifra od 350.000 eura mita samo za nju.

Jasno je sa srpski ministar diplomatije (i predsjednik SPS koji je vladao Srbijom u vrijeme kada je ova država skrivila presuđeni genocid) taj novac uzima iz državnog budžeta, odnosno iz džepova samih građana. Podmićivanja korumpiranih političara trećeg svijeta da obznane “povlačenje priznanja” vrsta je međunarodnog kriminala koji nije do sada zabilježen.

 

MEDIJSKI MONITORING: SRPSKI MEDIJI O GODIŠNJICI SDA SANDŽAKA

MEDIJSKI MONITORING: SRPSKI MEDIJI O GODIŠNJICI SDA SANDŽAKA

Po ustaljenoj praksi gomilanja negativnih vijesti i po principu da se laž neprekidnim ponavljanjem može učiniti istinom, srpski mediji su ispratili i veličanstvenu proslavu godišnjice SDA Sandžaka.

Potpuno istovjetan tekst sa naslovom SDA Sandžaka obilježila 29. godišnjicu osnivanja bez značajnijih gostiju iz SDA BiH, objavljen je na lokalnim portalima: “Sandžačke novine” Esada Džudževića i “Sandžak press” kojim upravlja Muamer Zukorlić. Razlika je u tome što je tekst na Džudževićevom portalu “nakićen” i sa nešto više fotografija.

Nijedan od ova dva portala se ne poziva na onaj drugi kao izvor, što ukazuje na to da ga nisu jedan od drugog ni preuzeli. Sasvim jasno, tekst je dobijen od “treće strane”, a iz sadržine možemo prepoznati potpis onih istih struktura para-države koje su, ni manje ni više, nego skrivile genocid nad Bošnjacima.

Zloupotrebljena je činjenica da je SDA Bosne i Hercegovine toga i prethodnih dana imala sjednicu Glavnog Odbora, te da su godišnjicu SDA ispratili česitkom i ne masovnijim prisustvom. Osim toga, kao nedostatak je predstavljeno prisustvo gostiju iz Republike Kosovo, među kojima i legitimni bošnjački predstavnici iz ove prijateljske zemlje, kao i prisustvo albanskih predstavnika i iz Srbije i Crne Gore, a što je sve skupa bezmalo radosna vijest kod naroda u Sandžaku.

Dva članka koje je objavila beogradska Politika, zavrijeđuju ozbiljniju pažnju od lokalnih tabloida u vlasništvu dvojca na uzdama srpskog režima,

Sa nešto umjerenijim tonom je članak Slavke Bakračević. Ona optužuje i rahmetli Aliju Izetbegovića za “vatreni govor” od 29. jula 1990. godine, te navodi da je Sulejman Ugljanin danas na istom tom kursu.

Drugi Politikin članak potpisuje Miroslava Derikonjić, a naslovljen je: Za Ugljaninove izjave preti kazna i do 15 godina zatvora. Ovo je drugi slučaj u posljednjih nekoliko dana da srpski režim preko “novinara” upućuje prijetnje opozicionim političarima. Podsjetimo da je nedavno upućena prijetnja i ubijanjem opozicionih političara, u tekstu Ljubana Karana (“bivšeg” oficira KOS-a). Tekst “novinarke” Derikonjić u politici, zaključen je osvrtom Aleksandra Vulina na Ugljaninove zahtjeve za rješavanje položaja Bošnjaka.

 

Tekstovi na bosanskohercegovačkim i turskim medijima, uglavnom su prenijeti od agencije Anadolia.

VAKAT JE DA PRISTOJNA STRUJA UNUTAR SDP DIGNE GLAS PROTIV OVOGA

VAKAT JE DA PRISTOJNA STRUJA UNUTAR SDP DIGNE GLAS PROTIV OVOGA

Tendencija liste Vakat je da se umjesto saradnje i razgovora šire tračevi i bespredmetno prave spletke, sve više uzima maha. U već završenoj priči sa Esadom Džudžom u čemu je Lista Samoopredjeljenje pokazala odlučnost da ne dozvoli nikakvo skretanje sa pro-bošnjačkog kursa, neki faktori koji žele da naruše dostojanstveno vođenje politike u Sandžaku su pronašli priliku za svoje djelovanje.

Na stranačkom internet portalu Sandžak Haber, objavljen je tako tekst u kojem se na najgrublji način proziva ime predsjednika Izvršnog odbora SDA Sandžaka i potpredsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Muhedina Fijuljanina. SDP-ov portal Sandžak Haber navodi svoja “saznanja” da će SDA tražiti i smjenu gospodina Fijuljanina, a kako oni kažu predstavnika takozvane “meke struje” koja se zalagala za nastavak suradnje sa listom “Vakat je”.

Etiketiranje gospodina Fijuljanina, iznošenje neistina i dovođenje njegovog imena i Stranke kojoj pripada u ružan kontekst, nedopustiv je metod i krajnje je vrijeme da pristojna struja unutar SDP i liste Vakat je odlučno digne glas protiv toga.

Dok se građani čude i sve otvorenije pitaju predstavnike liste Vakat je da iznesu svoje konkretne zamjerke u novonastalim razlazima, oni pribjegavaju ovako jeftinim trikovima. Tako se i izmišlja da unutar SDA postoji mehka i tvrda struja, ona koja je za i koja je protiv saradnje, a zapravo SDA ulaže velike napore ka saradnji i niko u SDA nije protiv toga. U ovom tekstu je i prepoznatljiv rukopis one struje u SDP i listi Vakat je koja se nije ustručavalo ni od nagovaranja djece da izmišljaju bludničenja u džamijama i slične bestidnosti. Riječ je naime o srpskim državnim službenicima na budžetu Srbija vode, Aerodromi Srbija i dr.

Zanimljiv je i osvrt na Džudža na kraju ovog teksta. Autor teksta naime izruguje njegov poduhvat sa skraćivanjem prezimena, što istina i jeste čest povod ismijavanja i u Sandžaku i šire, ali je nedopustivo da se to radi sa stranačkih biltena.