TOPOGRAFIJA I DEMOGRAFIJA
Bijelopoljska općina pripada brdsko – planinskom dijelu središnjeg Sandžaka okružena visokim planinama. Sav njen teritorij nalazi se na nadmorskoj visini većoj od 500 metara. Ispresijecana je brojnim riječnim dolinama rijeka Lješnice, Goduške rijeke, Ivanjske rijeke, bjelopoljske Bistrice sa lijeve i Brzave, Ljuboviđe i Lješnice sa desne strane Lima, koje općini daju posebnu reljefnu fizionomiju. Od svih gradova središnjeg Sandžaka, Bijelo Polje ima najpovoljniji geografski položaj. Nalazi se na raskrsnici važnih puteva: na pruzi Beograd–Bar, na magistrali koja od Beograda vodi prema moru, dobre su veze Bijelog Polja i prema Pljevljima i Žabljaku, niz kanjon Tare, prema Beranama, Plavu i Rožajama i dalje Ibarskom magistralom prema Srbiji. Biljni i životinjski svijet bjelopoljskog kraja je bogat i raznovrstan. Ovo je rezultat velike razuđenosti reljefa, klimatskih, geoloških i drugih faktora. Posebno se javljaju razlike između flore i faune planinskih, kotlinskih i dolinskih predjela. Floreistički sustav Bjelasice i Sinjajevine veoma je raznovrstan – tako da se na njima mogu naći endemske biljke koje se rijetko mogu sresti u drugim krajevima. Zbog mnoštva endemskih biljaka, ovaj kraj istražuje više naučnika koji traže rješenja za očuvanje ovih rijetkih biljnih vrsta.
HISTORIJA I KULTURA
Arheološka istraživanja ubjedljivo govore o postojanju naselja u ovom kraju još u dalekoj prošlosti. Bjelopoljski kraj bio je naseljen još u neolitu (10.000 do 3.000 godina prije n.e.). U selu Majstorovina kod Bijelog Polja, pronađena je kamena sjekira koja potiče iz neolita. Ostaci materijalne kulture pronađeni su i u selu Bijedići, a potiču iz bronzanog doba (3.000 do 1.000 godina prije n.e.). I u selu Ostrelj pronađene su dvije sjekire tzv. jadranskog tipa. Na osnovu pronađenih predmeta u samom gradu možemo tvrditi da su na području današnjeg Bijelog Polja postojale naseobine prahistorijskog doba. Presjek historijskih prilika i događaja u Bijelom Polju okarakterisan je i osvjedočen kroz relativno veliki broj arheoloških i kulturnih spomenika, na osnovu čega se stiče utisak o stalnoj naseljenosti i kontinuitetu historijskih i kulturnih zbivanja na užem području Bijelog Polja i njegovoj široj okolini.
Sa svojim bogatim kulturnim naslijeđem i multietničkom tradicijom, Bijelo Polje je danas moderan urbani razvojni centar. Brojne nove kulturne manifestacije i dominantni savremeni trendovi (informatički, modni, zabavni) čine ga gradom kulture i gradom mladosti. U Bijelom Polju jednako su dragi gosti pjesnici i naučnici, folkloristi i postmodernisti, tamburaši i džezeri. Poznate Ratkovićeve večeri poezije i Književni susreti Avdo Međedović okupljaju mlade eminentne književne stvaraoce sa do skora kulturološki koherentnog južnoslavenskog prostora i iz drugih država svijeta, a Internacionalna likovna kolonija Stari most avangardne umjetnike sa raznih meridijana. Bjelopoljsko Kulturno-umjetničko društvo Tekstilac gostuje na brojnim smotrama folklora, dok na ovdašnjem Internacionalnom festivalu tamburaških orkestara nastupaju renomirani ansambli i majstori ovog popularnog instrumenta. Široku lepezu kulturnih aktivnosti dopunjuju: Bijelopoljsko slikarsko proljeće, Međunarodni festival džeza, Ljetnje večeri muzike, Festival dramskih amatera Crne Gore, uz prateće programe Centra za kulturu i Zavičajnog muzeja.
Objekti od historijskog i kulturnog značaja su svakako džamije ovog kraja. Najpoznatija od njih je Gradska (Jusufa) džamija, napravljena u selu Jabučno. Ne postoje podaci ko je i kada sagradio. Iz ovog sela je prenijeta 1741.godine na današnje mjesto u gradu gdje se danas i nalazi. Prema legendi, džamija je prenešena s Jabučna, sve s ruke na ruku, za dan i noć od strane džematlija Bijelog Polja.
Pored objekata, tu su i ljudi koji su obilježili ove krajeve: neponovljivi Avdo Međedović i Ćamil Sijarić. Sandžački guslar i epski pjesnik koji je živio na brdu Obrov, na pola sata hoda od centra grada. Niko nije ni slutio da će Avdova djela biti predmet izučavanja na prestižnom Harvardskom univerzitetu. Ispjevao je na hiljade stihova koje je znao napamet, među kojima je njegova poznata pjesma “Ženidba Smailagić Meha” (12000 stihova) i tako pomogao u rješavanju Homerskog pitanja. Ćamil Sijarić je poznati sandžački pripovjedač, romansijer i pjesnik. Svojim ukupnim književnim stvaralaštvom Ćamil Sijarić na najbolji i najefikasniji način odslikao je život ljudi u Sandžaku, njihovu tradiciju, kulturu i običaje, govorni jezik područja Bihora, Peštera, Novog Pazara, cijelog Sandžaka. Njegovi romani – Bihorci, Mojkovačka bitka, Konak, te zbirka pripovjedaka Francuski pamuk i druge pripadaju vrhovima južnoslovenske proze XX vijeka. Bošnjačko nacionalno vijeće svake godine dodjeljuje književnu nagradu „Pero Ćamila Sijarija“ koja je jedna od nekoliko nacionalnih nagrada Bošnjaka.
