Bivši pripadnik Uprave kriminalističke policije Srbije Milan Dumanović, koji je tajno boravio u Potočarima na dan isceniranog napada na tada premijera, a danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, otkrio je šokantne informacije o tom događaju.
Gostujući u emisiji “Utisak nedelje” on je kazao da je Srbija ubacila u Potočare 11. jula 2015. godine, više od 150 navijača iz Beograda i članova udruženja pod nazivom Srpske Sparte iz Pančeva, koji su imali službene policijske legitimacije. Rekao je da je napad u Potočarima bio, ali da nije bilo atentata. Dumanović, je podsjećanja radi, 2015. godine dobio otkaz i to zbog akcije “Potočari”.
– Protiv mene i Trbovića se četiri godine vodi krivični postupak za navodno odavanje službene tajne u akciji “Potočari”, i to prilikom intervjua za “Al Jazeeru”. Rekli smo istinu o tome kako smo poslani u Potočare, da smo nelegalno poslani tamo od Dijane Hrkalović, koju su svi osudili, ne 2015. ili 2016. godine, kada smo mi na sve to ukazivali, već 2020. godine, kada je njena upotrebna vrijednost kod njenog šefa nestala – rekao je Dumanović, a onda detaljno opisao šta se dešavalo u Potočarima…
– Ministar Nebojša Stefanović kad je izašao rekao je da ja negiram da je bio atentat. Ja ne negiram da je bio napad, ali atentat nije bio. Stefanović nije bio tamo, ja jesam. Osiguranje predsjednika je bilo tamo, što je potpuno regularno i normalno. Bili smo poslani mi kao Odjeljenje za opservaciju i dokumentovanje. Prvi put u historiji MUP-a Srbije, odjeljenje koje nikada nije bilo poslano u inostranstvo. Poslani smo van svakih sporazuma. Poslani smo sa navodnim zadatkom ukoliko se desi napad na Vučića. Zašto smo mi shvatili zašto je to nelegalno? Tadašnji šef osiguranja Vučića, nama je kada smo stigli u Potočare, prišao poslije sat i pitao: “Ko ste vi?”. Kada je naš načelnik rekao da smo MUP Srbije, rekao je: “Ko ste vi, ko vas je poslao ovdje”. Nije bila koordinisana akcija, dokazat će se kroz postupak koji se vodi da nismo poslani zakonski.
Ja sam bio blizu Vučića, napad jeste postojao, tako da su pojedinci koji su bili na groblju bacali grumenje zemlje koje se raspadalo u zraku, bačena je i jedna patika. 2015. godine grupa Belivuka nije postojala jer ju je vodio Aleksandar Stanković. Ne znam da li su bili zaduženi da isceniraju, ali znam da je ta grupe Belivuka sve vrijeme bila u kontaktu sa Dijanom Hrkalović – rekao je Dumanović, dodajući da ne zna zašto su navijači poslani.
Zašto su poslani, pitanje je na koje odgovor zasigurno zna tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije i aktuelni ministar odbrane Nebojša Stefanović.
Samo dan prije održavanja komemoracije i kolektivne dženaze u Potočarima, upravo je Stefanović izašao u javnost sa pričom da je u “Srebrenicu stigao veći broj ekstremista”. Kazao je da je Vučiću predočeno da je sigurnosna situacija u Srebrenici složena i da je na njemu da donese odluku.
– Naše sigurnosne procjene govore da je situacija izuzetno složena, izuzetno teška, i mi očekujemo veći broj ekstremista koji će biti prisutni tokom sutrašnjih manifestacija u Srebrenici, za neke već imamo potrvdu da su već prisutni na terenu, za neke se očekuje da će tokom današnjeg i sutrašnjeg dana tamo pristići – rekao je Stefanović 10. jula.
Posve je normalno i razumljivo da policija i obavještajne službe prikupljaju saznanja i informacije o događajima kojima trebaju da prisustvuju njihovi predsjednici ili premijeri.
Ali se sada nakon što je Dumanović otkrio da je oko 150 navijača iz Beograda dobilo službene policijske legitimacije i boravilo u Potočarima zloupotrebljavajući ih, sasvim logično nameće pitanje, da li je Stefanović zajedno sa BIA-om i ubacivanjem navijača bio scenarista napada na Vučića.
Tokom istrage o napadu na Vučića pronađen je mobilni telefon agenta BIA-e. U tom mobitelu pronađen je, vrlo je moguće, vrijedan trag u istrazi napada na Vučića, objavio je prije šest godina BHRT.
Telefon je pronašao jedan od učesnika dženaze, a dok je pokušavao otkriti detalje o vlasniku izgubljenog mobitela, stigao je SMS sljedećeg sadržaja:
– Jeste li stigli u Skelane?
Ova poruka je problematična jer Vučić nije trebalo prema Srbiji da putuje preko tog graničnog prijelaza. Skelani su bili alternativni pravac, samo u slučaju incidenta. Vidjevši sadržaj pronalazač se prestrašio i bacio telefon u smeće.
Tužilaštvo BiH vodilo je istragu o slučaju “Potočari”, ali ni do danas javnosti nije saopćeno u kojoj je fazi.
Jedan od glavnih osumnjičenih tada je bio Almir Merdić iz Jelaha, a Tužilaštvo BiH je nakon prikupljenih saznanja obustavilo istragu. Merdić je tada rekao da su optužbe na njegov račun koje su trajale godinu uzrokovale brojne probleme njegovoj porodici i njemu. Osim njega osumnjičeni su bili i Elvedin Himzić i Mujo Dizdarević iz Tešnja, ali istragom nije dokazano da su učestvovali u napadu na Vučića.
U dokumentaciji sigurnosnih službi, kako je to u septembru prošle godine objavio portal banjaluka.net, navedeno je “da je glavni organizator još nerasvjetljenog pokušaja atentata na Aleksandra Vučića, tadašnjeg premijera, a sada predsjednika Srbije 11. jula 2015. godine u Potočarima kod Srebrenice bio izvjesni Mehdin Jakubović iz Srebrenice, oficir Rendžerskog puka Oružanih snaga BiH”.
Ovu priču brzinom svjetlosti prenijeli su svi mediji u regiji, a posebno je indikativno da je ona bila “živa” nepuna 24 sata. Ovu vijest demantirali su mediji pod kontrolom Vučića, a i sam Jakubović.
